O NAMA

Crveni krst Bujanovac je organizacija koja deluje i sprovodi programe socijalnog, zdravstvenog, preventivnog i humanitarnog karaktera zacrtane u Strategiji razvoja Crvenog krsta Srbije, Statutu Crvenog krsta i Zakonu o javnim ovlašćenjima Crvenog krsta a sve na osnovu člana 4. i 23. Zakona o Crvenom krstu Srbije (Službeni glasnik RS br.107/2005), člana 21. Zakona o Društvenim organizacijama i udruženjima građana (Službeni glasnik SRS br. 24/82) i člana 106. Statuta Crvenog krsta Srbije a orijentišući se prema vremenu u kojem deluje i promenama koje nastaju u radu i organizovanju Crvenog krsta.

Osnov za planiranje aktivnosti Crvenog krsta Bujanovac je Programska orijentacija Crvenog krsta Srbije usaglašena sa Strategijom razvoja Međunarodne Federacije Društava Crvenog krsta i Crvenog polumeseca.

Opštinska organizacija Crvenog krsta Bujanovac je osnovana 08. Avgusta 1951. g. Kroz dugi niz godina nije imao lak zadatak za realizaciju svojih programskih aktivnosti.

Organizacija nije imala svoje prostorije. Radilo se u kancelariji 3 x 4 m, u starom Domu omladine, bez magacinskog prostora, a jedini izvor finansiranja je bio budžet SO iz koga su dobijana sredstva za bruto LD jednog radnika a sredstva za materijalne troškove su obezbeđivana putem ličnog angažovanja sekretara i predsednika kod direktora nekih radnih organizacija koji su bili voljni da na žiro račun Crvenog krsta uplate donaciju, pomoć ili pozajmicu.

Nakon iseljenja iz Doma omladine, Organizacija se seli u prostorije Doma kulture gde radi sve do pocetka rata 1997. godine, gde se seli u zgradu bivše TRO „Jedinstvo“ gde je dobila na korišćenje celu upravnu zgradu, ali i podstanare: u jednoj kancelariji Savez invalida rada, u drugoj PP „Konkordija“ a od ostalih 5 prostorija smo samo jednu koristili kao kancelariju dok su ostale 4 pretvorene u magacinski prostor. Ubrzo su nam sve prostorije oslobođene i odlukom Skupštine opštine date na desetogodišnje korišćenje. Proširili smo radni prostor na dve kancelarije, napravili sanitarni čvor. U tom periodu preživeli smo i NATO bombardovanje i ratne sukobe na Kosovu i Metohiji.

Usled pristizanja velikog broja raseljenih lica, dobili smo na korišćenje i dva magacina u produžetku upravne zgrade. U tom periodu su nam pristizale ogromne količine humanitarne pomoći od inostranih donarota:

MKCK, IFRC, WFP, UNHCR, CARE, Save the children, CRIC, ECHO, FOCUS, GERC, NORC, kao i Jugoslovenskog Crvenog krsta i Crvenog krsta Srbije, i lokalnih donatora. Distribuiranjem pristigle humanitarne pomoći ostvarili smo, ne samo cilj da pomognemo ljudima u nesreći, već i određenu finanskijsku dobit, jer su svi strani donatori plaćali određeni iznos po toni distribuirane pomoći. Tako smo došli u situaciju da na računu imamo velika sredstva, a i stare i neadekvatne prostorije za rad, mali magacinski prostor, robu iz humanitarne pomoći rasturenu širom opštine Bujanovac (u jednom trenutku u čak 16 ili 17 magacina u školama, preduzećima, domovima kulture, pod šatorima, nadstrešnicama, pa čak i u dvorištu pod otvorenim nebom), da smo za rad Narodne kuhinje plaćali velika sredstva DP „Proleće“ koje je spremalo obroke u svojoj kuhinji u Motelu, a da Opštinska organizacija Crvenog krsta Bujanovac u svom vlasništvu nije imala ništa ni od objekata, ni od opreme iako nam je oprema nuđena, ali nismo imali lokaciju na kojoj bi je instalirali.

U 2001.godini, što se tiče Opštinske organizacije Crvenog krsta Bujanovac, kreću nabolje: prvo – dobili smo u vlasništvo kompletnu zgradu i dvorište bivše TRO „Jedinstvo“, i na tom prostoru montirali montažni objekat Doma Crvenog krsta, tj. sadašnju upravnu zgradu, poklon Nemačkog Crvenog krsta. U produžetku smo odmah zatim izgradili zgradu u kojoj je smeštena Narodna kuhinja, pekara za francuska i bela peciva, mokri čvor sa kupatilima i magacinski deo sa rashladnim komorama. U produžetku stare zgrade adaptirali smo staru garažu i automehaničarsku radionicu i u te prostorije instalirali modernu i savremenu pekaru i magacine, i asfaltirali smo dvorište. Početkom rada Narodne kuhinje i pekare i dobijanjem još 3 vozila, povećali smo i obim posla pa smo uposlili i nove radnike: u početku 2 u pekari i 2 u kuhinji, a zatim, kako se posao razvijao, postepeno primali još radnika, otvorili i dve naše prodavnice.

Rad pekare i kuhinje se pokazao kao veoma dobra i profitabilna investicija i u pogledu budućnosti Crvenog krsta Bujanovac. Naime, već u 2003.godini veliki broj stranih donatora prekinuo je svoje programe humanitarne pomoći, a i oni koji su ih još sprovodili drastično su smanjili i kvalitet i kvantitet pomoći, na svaka 2 – 3 meseca dolazilo je do pooštravanja kriterijuma za dobijanje pomoći tako da smo na početku 2004.godine bili suočeni sa činjenicom da nijedan, niti strani, niti domaći donator nije viša davao nikakvu pomoć u robi. Ostalo je par humanitarnih organizacija koje su još uvek radile, ali se njihova pomoć uglavnom sastojala u davanju kredita ili nepovratnih sredstava raseljenim licima radi obavljanja neke delatnosti. Tako smo, u roku od samo dve godine, došli u situaciju da smo u 2001.godini distribuirali oko 1.735 tona pomoći, a već u 2003.godini samo 292 tone humanitarne pomoći. Kako nam je u jednom periodu osnovni izvor prihoda bio prihod dobiven na osnovu distribucije robe iz humanitarne pomoći, u trenutnoj situaciji je, na osnovu distribucije u 2003.godini, iz ovog izvora moglo da se finansira najviše 3 – 4 radnika, a u 2004.godini se ovaj izvor prihoda potpuno ugasio jer više niko nije davao humanitarnu pomoć.